Vježbanje Galileom se značajno razlikuje od uobičajenih metoda vježbanja.

Umjesto namjerno izazvanih kontrakcija mišića, vježbanje Galileom izaziva refleksnu kontrakciju mišića. Vježbač ne može svjesno utjecati na aktivnost svojih mišića, već može utjecati samo na intenzitet i cilj vježbanja – pomoću postavka frekvencije i amplitude kao i varijacijama u položaju, krutosti te pokretima tijela.

Još jedna odlučujuća razlika je u ponavljanju broja ciklusa vježbanja kod Galilea. Prosječna vježba u trajanju od 3 minute pri 25 Hz daje do 4.500 ciklusa mišićnih kontrakcija – i to za svaki, i flextor i tensor mišić. Velik broj ponavljanja kod Galilea osigurava poboljšanje koordinacije, a takav nivo, u tako kratkom roku, ne može dostići ni jedna uobičajena metoda vježbanja.

Galileo svojim kretnjama, po uzoru na one prirodne, ljudsko tijelo vježba na vrlo uspješan i fiziološki osjetljiv način.

Kako vježbač nema utjecaja na refleksom uzrokovane kontrakcije svojih mišića prilikom vježbanja Galileom, prirodni zatvoreni sustav, koji se sastoji od mišića/tetiva/žila/hrskavice/živaca, može samostalno optimizirati i funkcionalne i koordinativne poremećaje. Takvi poremećaji su mnogo brže korigirani i traju duže nego pojedinačne dugotrajne vježbe.